— 13 —

se Ugarsko kraljestvo 0d Bosanskoga razdiljuje, takojer udira и Istar

ili и Dunaj, ter ime zgublja.

А buduCi jedan i drugi kraj od pobetka do svarhe re&ene rikB

ovog8 jest паве1јеп naroda, akoli ravno razliEitoj gospodi podloini,

to zovn ih Savinci. Ко ime drugi narodi razbijajudi zovu ih Sola-

voni ili Sohavoni. А oni Ипе se zvati Slavni, radi starine Ки uzdor-

iahu, Ка uEinihn, voru katoliia,nsku Ки prijahu, zavetno

uzderiahu, i vernost vazda, Ки svojoj gospodi ukazahu. Рабе i pri-

8toi se.

Budubi dakle i ја od reEenoga izniknul naroda (i nesramujem

se) i и bocih (?) kripostnim nabinom iz GlamoEa bosanskoga krulje-

stva grada 8turiih prid silnikom, za veru kutoli&ansku obdariat.i pro-

za to jezikom hteci progovoriti mutorinskim trud

педеп и Istriju...

оу %ivot svetih izpisati prijah, а to za pet razlog etc.

1'давиничъ тоже касается труднаго словинсиаго

(хорватсваго) языва: „Na{ jezik jest teiak, to тиёпо да је nikuo

latinskimi Blovi izpisevati; toga radi Hieronym sveti nika druga Blova

ili charakter uEini; ро svim tim, kolika ја najbolje mogoh ulagoditi,

toliko nbinih, а ti, gdi najdR ovakovo slovo д, h00e ti biti za Earv

barvatski, а gdi vidi} ovako и, h00e ti biti пе za dva педо jedno

slovo, 8 t. 5. za slovo harvatskiU. Въ хорватской молитв•Ь 0tEe паё

Главивичъ употребляетљ, подъ цервовнаго словћнскаго язы-

п, слова: cesarastvo, od neprijazni, во: kruh.

Гпвивичъ васаетсн славянской HcTopia и въ другоцъ своемъ

(втюьявскомъ) „0rigine della provinoia Bosna Croatiag

(Udine 1648, въ югославянской Францисканцы

перешли изъ Восны въ i Bosnesi допо l'i8tessa natione,

соп i Croati, е tale апсо il linguaggio loro, detti Slayi, е anticameu-

te Sarmati, benche hora corrottamente 8i chiamano Schiavoni... Е per

concludere bene, conviene da lontano incominciare“. Потонь

дуеть по итальянски все U0BBcTB0BaHie о Славянахъ изъ его сочиве-

Hia Cvit svetih; дальше Босны, особенно о Онтедьности

фрашшсканцевъ, и о ихъ монастырнхъ.

Въ соч. Главивича Historia Tersatana (Udine 1648, въ библ.

югослав. въ концЬ (стр. 66—70) находитсн особая глава:

Relatione da cbi, соте, ove, е quando fti ritrovata la stampa соп la

qoale si Btampano hoggi i messali о breviarii illirici overo 8lavi in

Roma. онъ разсказываеп о судьбахъ славянскаго письма

тюбингенскихъ протестантовъ (кирилицы и глаголицы), которое во

время Главивича (въ 1624 г.) хранилось въ Градцв въ

перевезено въ 1%ку, и потомъ, ио Ивана Л'омка Мрна