51

Pravo и to doba, kad car пад brojase,

poljabka posoba spraviseo veense.

Диьше Режепъ разсказываетъ о войсв•В подьсвомъ подъ Хотиномъ,

о Поивахъ и козакахъ, о турецкомъ войскЬ, о хотинскомъ,

оподвигахъ вородевича Любомирскато, Виш-

невецкаго, Лисовчиковъ:

Jedni pom06nioi Li80Yljani bihu,

Nigdasnji vojnici, tad kradjom slovibu;

Skoro blhu do%li z Nimdke krajino,

Като bihn posli па be%ke hqiine;

kojim bihu тпода tamo zla anili,

Blaga se svakoga ondi dobavili.

З) Боснякъ Jurij Gizdelin Radojevib: Skazanje, Како gospodin

Вод vazdaje, providio, svojim virnim slugam, i sada да molimo, da

pomoie и ove sadane potribe karstianske, okolisenje i uzetji (!) grada

Budina od oruiija svit.loga oesara Leopolda etc. (v Padvi 1686, экз.

въ библ. югослав. акад.). Стихи; на пр.

Nu pogledaj orla,

Da dvi glave ima,

da jednog jos0e

Оп krune neima.

Uzimlje cesara,

Za svojega sina,

Носе, da јој Btavi

krunu kostantina.

4) Въ жнитв Дубровчанина Беттеры (Bettcra): Cutenj8 bo-

goljubna varhu sedam pjesni od pokore Davidove (Venezia 1702, экз.

въ библ. югослав. акад.) помЈщены разные похвальные стихи автору;

одинъ поэтъ написадъ:

А sloyinske ро sve 8trane

Da svedj lete razglasene,

0d kriposti tve izbrane

Neumarle uspomene:

Dubrovabke sred Dubrave

и slobodi, jos da nice

Glasoviti Dub od Slave,

Svi spjevooi kijem ве dice.