55

IV. Церковный языкъ у католиковъ Хорватовъ и Сербовъ.

Обь этомъ Bonpoct см. обширно ваше соч. „Олавяне” П, по-

сдынюю главу.

1) Латинская iepapxiH относилась кь

60rocxyzeBio часто недружелюбно, вавъ объ этомъ сви$геиьствують

развын nocTaH0BaeHi11 сидвтскихъ (срв. Farlati Illyri-

сит szcrum III. 431, 446). Но соборъ 1688 г. сд%диъ

сколько въ иольву словВнсваго Поста-

этого собора напечатаны—на латинсвомъ язык% — въ Падо-

1690 г., и переведены Николаемъ BiaHk0BuWX6 на языкъ:

„Naredbe od zbora darxave Splitske dane па sviUo od Prisuit.

i Prip. Gna Gna Stipaua Cosmi arkibiskupa Splitskoga inako Solin-

skoga, poglauice Dalmatie i sue Haruatsko zemglie, vgnegouemu par-

иоти вКирри ugignenu и Splitu и criqui metropolitanskoy и dneue

9. 10. 11. miseca maroa 1688. Коде su bile prinesene и sloninski

giazik od Mikule Biankouichia, vicaria Splitskoga i apostolskoga,

obranoga biskupa od Makarskeg.

(In Venetia 1699; экз. въ библ

югослав. Переводчивъ посвящаетъ свой трудъ „kapitu•

lu, kanunikom i ostalim redounikom orikuo metropolitano Splitske,

kogi де kruna i slaya suih crikau od Dalmatio i vreba Hervatske

zemglie, i giosc Italie, izghledange plemonito naroda Slovinskoga“

Въ вредговорв читателю говорить: „Priniosam oui sinod

od latinskoga и slovinski yazioh slusisanse (!) ricmi,i gouorenyem, Ка-

Кове bezidi i gouori и darxavi Spliscoy, i уетљват prid 000i тоуе

knighe и slouinski yazik vppissane od prisuitloga i pripostouanoga

Gospna Petra RBdouciobiu Splicbianina dostoynoga biskupa Rabsko-

да, naocitoglia i bogoslouca oriposnoga, i Gospna ТотКа Marnauoi-

ohia biskupa Bosanskoga primudroga i dobroga kaisnika, kogi ви

prosuitlili тоуи pamet i naucili те dobro i lipo gouorenye и slouin-

ski yazich, oui cisto i razlicito gouore, da more suaki Haruat i redou-

nich od Dalmatie razumiti оие knighek

Приводимъ выписКи изъ этихъ nocTaB0BueHit (но-

вымъ

ХШ. 6. А pokle redovnici slovinskoga jezika nisu dariani znati

jozik 810vinski pomljiyo, ima se obsluiiti, razumiju-li riEi od jezika

harvatskoga, s kojim se mise govoru, sa svime razlibna od materina

i opjenskoga (l), Која stvar pomljivo ima ве zabiliiiti, da redovnioi 0d

iBtoga jezika dobro razumiju, Ste.

XXIV. bini se velo prigodno, za besiditi od redovnikov slo•

yinskib, viibanje od kojih nami jest od privplike miRli, budu6i da